JEDNA ZIMA SA KRISTINOM
Jedne proste Vojvodjanske zime
na salašu prijatelja mog
malo društvo se skupilo iz grada
sve mladići iz dugih školskih dana
a na vratima doma, uz plamen petrolejke
se smiješilo lice na nas
Jedne proste Vojvodjanske zime
na salašu prijatelja mog
dok su ruke još promrzle od puta
dugo stresale pahulje s kaputa
ti si prišla i od srca mi pružila
čašu crnog vina, Kristina, Kristina
Dobra vam noć, prijatelji
dobra vam noć, dobro nam došli
dobra vam noć, prijatelji
sjedite tu i zapjevajmo svi
Onda smo izašli na dvorište ja i Kristina
skripao je snijeg pod nogama
ljubio sam je, ljubio
da li se sjećaš, Kristina