Ogrlice su najstarija vrsta nakita

Ogrlica je jedan oblik nakita koji se nosi oko vrata te iako je ženski rod taj koji prednjači u nošenju nakita općenito, to se posebno očituje za ogrlice. Ali, sve je češća pojava da se i muškarci ukrašavaju ogrlicama. Dok kod žena one najčešće služe za ukras ili u svrhu modnog izričaja, muškarcima ogrlice, od onih diskretnih do puno uočljivijih, služe kao društvena poruka ili u svrhu isticanja osobnog ili duhovnog stava ili pak pripadanju određenoj društevnoj grupi.

Materijali izrade i funkcija ogrlica

Ogrlice se oko vrata nose u obliku metalnog lančića ili nekog drugog prirodnog materijala, ali tada je i privjesak sastavni dio takve ogrlice. Kada je riječ o ženskim ogrlicama, tada one uključuju i drago ili poludrago kamenje, bisere te staklene, keramičke ili drvene perle. Proizvode se uglavnom industrijski, ali se mogu i ručno doraditi u mnogobrojim zlatarnama i draguljarnicama. Ogrlice često služe kao sredstvo pokazivanja bogatstva, ali ponekad imaju i minimalnu funkcionalnost, kao što je nošenje oko vrata nečega što je previše vrijedno da se izgubi.

Nekada su bile statusni simbol te su služile da bi se istaklo vlastito bogatstvo i društveni položaj. Također, velika je njihova upotreba u simbolizmu, ali i kao zaštita pri nošenju dragocjenih sitnica. A za mnoge one imaju i veliku emotivnu vrijednost, više nego bilo koja druga vrsta nakita.

Ogrlice i njihov značaj kroz povijest

Ogrlice su povijesno najzastupljenija vrsta nakita. Prvi zabilježeni oblik nakita u povijesti bila je upravo ogrlica stara preko 100 000 godina. Bile su sastavni dio nakita još i u drevnim civilizacijama, a veliku popularnost doživjele su u kameno doba kada su se izrađivale od prirodnih materijala, kao što su zubi i kanđe ulovljenih životinja te su služile dokazu moći i prosperiteta. Također su se izrađivale i od ptičjih pera, koralja, komadića drveta ili sitnih kamenčića te su tada imale isključivo dekorativnu svrhu. Zbog osobne prirode i označavanja društvene klase, neke su kulture tradicijski pokapale svoje mrtve zajedno s njihovim ogrlicama, pogotovo ako su one bile dio njihovog osobnog izričaja tijekom života. Ogrlice su se kroz povijest mijenjale te se drastično prilagođavale svakom novom dobu, ali bile su i uvijek ostale vjerni pratitelj kako žena, tako i muškaraca.